Svoje prve rukometne korake napravio je u sportskoj dvorani Tehničke škole u Virovitici kada mu je bilo samo 5 godina, a 17 godina kasnije svoju sportsku priču gradi u premijerligašu Poreču. Drugu godinu za redom najbolji je sportaš grada Virovitice, završio je preddiplomski studij Naftnog rudarstva u Zagrebu. U slobodno vrijeme voli pogledati neki dobar film ili seriju, odigrati igricu ili otići na kavu s prijateljima. U nastavku vam donosimo intervju s rukometašem Lukom Moslavcem.
Kada si se i kako odlučio za rukomet? Je li rukomet oduvijek bila tvoja prva ljubav?
Za rukomet sam se odlučio gledajući Svjetsko prvenstvo u Portugalu 2003. godine, kada su naši dečki predvođeni sjajnim Ivanom Balićem osvojili zlatnu medalju. U to vrijeme su počeli i upisi u školu rukometa Rukometnog kluba Viro Virovitica. U početku sam paralelno trenirao rukomet i nogomet, ali kada su se počeli preklapati treninzi i utakmice, odlučio sam se za rukomet i nisam požalio ni trenutka.
Koliko si dugo igrao za Rukometni klub Viro Viroviticu i što ti je u tom razdoblju bilo najljepše?
Za Rk Viro Viroviticu sam igrao od svojih početaka, pa sve do prošle sezone, dugih i lijepih 15 godina. Bilo je tu prekrasnih trenutaka, od osvajanja mnogih medalja do igranja državnih prvenstava, ali svakako najljepši trenutci su mi bili kada smo ušli u seniorsku ekipu. Te prve godine osvojili smo 2. ligu Istok i nakon 20 godina uveli Viroviticu u prvu ligu. U toj prvoj ligi smo imali odličnih utakmica. Prve sezone smo završili peti, iako su nam svi govorili da smo glavni kandidati za ispadanje. U drugoj sezoni smo se skoro do kraja borili za ulazak u Premijer ligu, ali na kraju smo osvojili 3.mjesto što je isto bio izuzetan uspjeh.
Svoju rukometnu karijeru odlučio si nastaviti u Premier ligi, u Rukometnom klubu Poreč. Zašto baš Poreč?
Uz Poreč sam imao još nekoliko ponuda, najaktivnije su bile Sesvete, ali odluka je pala za Poreč. Imaju odličnu ekipu, vrhunskog trenera, stalni su sudionici Lige za prvaka te su igrali Europu. Zbog toga me je ovaj klub i privukao te sam prihvatio njihovu ponudu i nisam ni malo požalio.
Kako si se tamo uklopio? Što ti je bilo najteže?
Moram priznati da sam se stvarno relativno brzo uklopio, prvenstveno zbog ekipe koja je odlična te su me prihvatili kao da sam tamo domaći. Najteže mi je svakako bilo to što sam nakon dugo vremena bio odvojen od obitelji i prijatelja. No brzo sam se priviknuo i na to, zato što me je obitelj dolazila gledati na sve utakmice koje su im bile u blizini.
Što tebi osobno znači rukomet i bavljenje sportom?
Za mene rukomet je trenutno posao i stvarno uživam u tome. Puno je tu odricanja, rada i treniranja, ali to volim i nimalo mi nije žao što sam se odlučio za ovaj sport. Bude li nešto krenulo nizbrdo, imam završen određeni stupanj obrazovanja pa će mi kasnije u životu biti lakše.
Kakav je interes za rukomet na našem području?
Mislim da je interes sve veći i veći, koliko sam primijetio u Virovitici se sve više djece odlučuje za rukomet, pogotovo sad kad su otvorene još dvije nove dvorane. Uvjeti su sve bolji, samo mislim da je potrebno pronaći prave sponzore kako bi se to sve dignulo na još veću razinu, pogotovo seniorska ekipa.
Tko ti je u tvom “putu do uspjeha” glavna podrška i oslonac?
Glavni oslonac svakako su mi moji roditelji i braća koji su me podržali u svakoj odluci koju sam samostalno donio te sam im jako zahvalan na tome. Ništa od ovoga ne bi bilo bez njih. Uz to ,istaknuo bih trenera Damira Vašarevića koji mi je bio trener sve do prošle sezone , a i u ovoj sezoni mi je bio podrška i ukazivao na nedostatke u mojoj igri.
Da možeš, na koji način bi potaknuo mlade da se počnu baviti rukometom?
Svakako bih ih potaknuo da se počnu baviti bilo kojim sportom, ne mora to biti rukomet. Za rukomet bih im rekao da stvarno možeš upoznati puno novih prijatelja, timski je sport, treba se uklopiti u jednu cjelinu, a to je još jedna prednost ovog sporta.
Kako sad treniraš kada je sve zbog epidemije korona virusa zaustavljeno?
Ovih prvih par mjeseci kada smo svi bili zatvoreni vratio sam se u Viroviticu, te sam treninge odrađivao kod kuće. Tu bih se zahvalio individualnom treneru Ivanu Vrbančiću koji mi je složio plan treninga u tim vremenima. Nakon što su dopustili treninge, posvetio sam se treniranju s trenerom Vašarevićem u dvorani.
Kako je to sve utjecalo na tebe osobno?
U početku mi je bilo jako čudno, prvenstveno zbog toga što mi sportaši nismo naviknuli biti zatvoreni u kući, bez treninga i utakmica. No nadam se da ćemo u novu sezonu ući pod normalnim okolnostima te da ćemo se što prije vratiti na parket.
Koji su ti daljnji planovi i ciljevi u rukometnoj karijeri?
Trenutno, svi ciljevi su mi vezani uz Rk Poreč. Jedva čekam da počne nova sezona i utakmice, te se nadam da ćemo u novoj sezoni biti još bolji. Moji osobni ciljevi su mi da budem sve bolji, te da napredujem iz sezone u sezonu. Svakako bih se htio okušati u inozemstvu.
Fotografije: Facebook stranica Events in Photo.
